U 6 dodji do mene, u 8 imas zakazano kod doktora, ostalo ti je jos par sati da uzivas u toplom krevetu pored coveka kojeg volis , vreme...Mislim da vreme uopste ne postoji. Mi smo ga izmislili da bi sebe ogranicavali, ukalupili. Mi radimo za te skazaljke a ne one za nas. Koje gubljenje pogleda...da, pogleda na sat. Umesto da gledamo kako reka protice i uzivamo u tom beskonacnom toku. Bore ce nas podsetiti da "vreme" prolazi... a neee to je zabluda. Jer moze neko odluciti da zivi eto tako, dokle mu se hoce, ili uopste da ne odluci. Taj nije rob vremena , taj covek je bogat. Jer njegovo je svo vreme , moje, nase, vase...Ponasajmo se kao reka, koja nam se podmeva nestasno nas prskajuci talasicima, koji spiraju te bore sa nasih lica i ona su opet ona mlada. Neko rece: izgubio sam toliko vremena radeci .... Koja zabluda, nista nije izgubljeno, radio si i to je to.Posle si pio pivo sa najboljim drugovima, pricali ste , smejali se. i to za tebe nije bilo izgubljeno vreme...to je prijatelju moj samo prijatan dogadjaj u beskonacnom toku dok ti to zelis....Samo to i nista vise.
Нема коментара:
Постави коментар