Укупно приказа странице

среда, 29. фебруар 2012.

ŠTA JE LJUBAV

Iz ugla žene oslobođene "Balkanskog sindroma" :
- Kada je napolju prava vremenska nepogoda a on odlazi da ti kupi omiljenu čokoladu u prodavnicu koja je udaljena 20 minuta hoda od tvog stana
- Kada mu ne smeta što piješ pivo a žarko želiš da se ljubiš sa njim bez obzira što se to isto pivo oseti iz tvojih usta
-Kada vodiš beskonačne razgovore sa bivšim dečkom a on se tu ništa nepita
-Što izlaziš sa drugaricama u provod a on je čeka kod kuće u toplom krevetu, a ti na kraju ni ne dođeš
-Sprema ručak dok si ti na poslu, postavlja sto, stavlja ružu pored tvog tanjira, a ti sa vrata saopštavaš da si već jela 
- Dok ti gledaš omiljenu seriju na TV-u on pegla veš da ne bi gubio vreme
- Voziš ga kolima, prolaziš kroz crveno, zaustavlja te policija, on izlazi iz kola i svađa se sa organima vlasti da si  prošla kroz trepćuće zeleno, dok ti popravljaš šminku u kolima i mirno sediš
-Zakazuje ti termine kod kozmetičara, frizera, masera, pazeći da su tremini usklađeni sa tvojim obavezama vezanim za druženje sa drugaricama
-Kada mu predložiš da gleda kako vodiš ljubav sa drugim muškarcem jer te to momentalno uzbuđuje
-Kada zaželi  da vodi ljubav sa tobom  , a ti  kažeš da je to ok samo što si baš pred depilaciju i da će imati utisak da je u homosexualnoj vezi po količini malja na tvojim  nogama i intimnim delovima tela
-Kada u sred sexa, onda kada je skoro blizu kulminacije, jednostavno siđeš sa njega i kažeš kako ti je počela serija na TV, a on ode i obavi posao sam do kraja
-Kada kažeš da ga voliš jer je baš takav kakav je i da ga ne bi menjala nizašta na svetu
E drage moje ovo je samo odgovor na text jednog blogera. Ali da li je nama usađen "Balkanski sindrom", pa po inerciji mislimo kako je ovakva žena zapravo kučka, a da ovakvi muškarci ne postoje, to je pitanje.







уторак, 28. фебруар 2012.

Vanilla sky


Lep vikend... Sever, jezero.... Sve je bilo kao i nebo iznad mene. Vanilla sky. Posle dugo vremena sam ujutru čula tišinu. To mi je trebalo posle, blago rečeno, paklene nedelje. Shvatila sam da se mora "pobeći" ili ti ostaje ona depresivna varijanta , krevet, mnogo sna, pidžama ceo vikend... I nisam se prevarila, dva fantastična dana. Kako u stvari čoveku malo treba da bi bio zadovoljan, napunjen novom energijom. Nisam čak osećala ni nelagodnost kada sam se vraćala u grad. Bila sam spremna za ponedeljak, za novu turu razgovora, pregovora, dogovora, sastanaka, privatnih obaveza. Možda Vam ovaj tekst deluje besmisleno, ali eto dajem Vam mali recept , samo ne zaboravite: bez TV-a, mobilnih, dnevne i druge štampe. Samo Vi i Vanilla Sky.

уторак, 21. фебруар 2012.

Kakve veze ljubav ima s tim?

Pijem čaj na terasi svoga stana i sa svakim gutljajem udišem hladan zimski vazduh. Problemi mi samo kao mali meteori lete po mozgu. Čak me to i zabavlja na neki način., kao da rešavam rebuse. Pomislila sam samo kako bi to bilo pre nekoliko meseci, pre nego što mi se desio ON. Svesna sam toga da ljubav ne rešava probleme, već im daje sasvim drugu dimenziju, dimenziju lakoće rešavanja. Ako si po prirodi takav da probleme ne guraš pod tepih već se suočavaš sa njima i pokušavaš da ih rešiš, ljubav ima ogroman značaj u celoj priči. Problem se rešava mnogo lakše, elegantnije a ako se i ne reši baš kako si planirao ne prihvataš to kao poraz, već samo kao pauzu u rešavanju istog kada za to dođe optimalno vreme. Sada ga i prihvatam sa nekom lakoćom, optimistički, uz osmeh. Sve je rešivo, samo treba naći pravi i najkraći put u lavirintu. Ljubav je klupko konca koje te vodi kroz njega. Uvek sam bila racionalna, čvrsta u stavovima, egzaktna u izrečenom kada sam rešavala probleme. Sada sam dobila još nešto, kreativnost .Uverena sam da je sada mnogo teže sesti naspram mene i pregovarati o bilo čemu vezanom za posao, životne probleme, ciljeve. Suočena sa nekoliko ciljeva u isto vreme zaigrala sam tako da ih i rešavam istovremeno. I ide mi. Hvala Bogu i ljubavi.Samo budite strpljivi i idite prema cilju i ne odustajte zbog jednih ili nekoliko zatvoreih vrata, uvek postoje neka mala vratanca na koja možete ući.Još malo pa će procvetati jorgovan...


                                                                   

петак, 17. фебруар 2012.

Second dive

Only the breath dive. Freely without fear. It took time, but now I am free to dive into the unknown. It feels wonderful.Slowely met in an environment where I am, everything I like, and be my desire to dive deeper and deeper. I leave it and enjoy: frogman, a witch, brain storming, the story is wonderful.


 

уторак, 7. фебруар 2012.

LAVANDA

Projekcije su u životu loša stvar ali neminovnost. Da ih nema verovatno bi, obzirom gde živimo bilo sve sivo i tmurno. Tako sam i ja isprojektovala put u Provansu, zemlju lavande. Umor me je sustigao, Dunav pomaže ali tu je, pored mene, a ja žudim da pobegnem i legnem u polja lavande, gledam nebo i uživam u opojnom i lekovitom mirisu. Miris lavande uspavljuje. Tada snovi nisu košmarni, već sanjate najlepše snove. I tako.... isprojektovala sam da sredinom Jula u doba punog cvetanja odem kolima sa prijateljicom u Provansu, zaronim u polje lavande i prepustim se.Možda Vam se ideja ne sviđa, toliki put za jedan "zaron" u polje radi sat vremena sna.. To je samo znak koliko sam umorna od svega. Žudim za tim. Ćesto kada maštam o tome čak mogu i da osetim miris biljke, zatvorenih očiju vidim nepregledne talase ljubičaste boje.. Treba da idem. Vreme mi je.

субота, 4. фебруар 2012.

Beo grad

Moj grad je beo. Čist. Kao nevesta. Tih. Da li treba da pada sneg i prekrije ga pa da bude takav? Moj grad je srpska Atina. Grad kulturnih ljudi. Priroda se izgleda pobrinula da on opet bude svoj, onaj Novi Sad, nekadašnji, koji volim... Ali otopiće se sneg, ljudi će izaći na ulice, zaprljaće se lice moga grada. Čuće se neljubazni glas začinjen sočnom psovkom , opet ću se stresati od mučnine koju tada osećam. Ne volim zimu, ali sam joj zahvalna što je poslala pahulje da mi vrate bar na kratko grad kojeg se sećam. Moj grad je beo, čist, kao nevesta...još malo...